BURYING THE TRUTH SINCE 1994
BILTEN










BILTEN(c)(tm)(r)(hdz) je web portal (nemojte da vas zavara riječ "blog" u adresi) na kojemu ne možete doznati ništa bitno i pametno o fandomu u Hrvata i ostalih srodnih nakupina. Uostalom, vidite i sami. Suradnici su dobrodošli. Prilozi se ne vraćaju i ne plaćaju. Kontakt? Hehe, ne može svatko raditi za BILTEN. Shvatite to kao filter, odnosno test inteligencije. Ako želite ući u kuću slavnih, potrudite se i doznajte što treba.



2019.
Sferakonski BILTEN
2018.
Sferakonski BILTEN
2017.
Sferakonski BILTEN
2016.
Sferakonski BILTEN
2015.
Sferakonski BILTEN
2012.
SFeraKonski BILTEN


2010.
SFeraKonski BILTEN

2009.
SFeraKonski BILTEN


2008.
Sferakonski BILTEN

2007.
Sferakonski BILTEN

2006.
Sferakonski BILTEN

2005.
Sferakonski BILTEN

2004.
Predsferakonski BILTEN

Sferakonski BILTEN


15.10.2020., četvrtak

Baš su šašavi ovi rumunjani

Dakle, BILTEN prati hrvatsku SF scenu već desetljećima, sudjeluje u njoj, podjebava, promatra, izmišlja, ali izgleda da sada možemo okačiti šešir o klin jer ovo što se događa u Rumunjskoj je neprevaziđeno.

Već neko vrijeme znamo da u zemlji Vlada Tepeša ima nekih... čudnih... pojava, ali tekst kojim nam je pao u ruke tops them all. No, nije stvar samo u tekstu, pamflet k'o pamflet, nije bolest samo ono što boli, svatko može natipkati hrpu bolesnoća, imamo i mi jednog koji okolo po internetu piše da je hrvatska SF scena jugošovinistička pa šta sad.

Međutim, tekst koji donosimo u prilogu je objavljen u rujanskom broju magazinu Helion - koji izgleda prilično profesionalno - temišvarskog SF kluba!

Ali ni TO nije sve! Taj je tekst još i preveden na engleski i poslan na adrese ne-beznačajnih osoba u evropskom fandomu (što otklanja mogućnost da je ekčuli riječ o nekakvoj specifičnoj rumunjsko-lokalnoj kriptozajebanciji)!

Mislili ste da su gejanski vicevi o Luburiću i gađanje kupusom te uzburkani egotriperi iz Slavonskog Bonusa velika stvar!

Oooooo, you know nothing, John Snow! Hrvati su se pokazali mediokritetnim čak i u proizvodnji skandala. Jer:

Godinama su se u rumunjskom SF-u pojavljivali mnogi sumnjivi pojedinci. Neki su bili vidljivi, lako uočljivi ako su odstupali od normalnog, drugi su pažljivo skrivali svoje moralne prednosti kako ih se ne bi otkrilo.

Neki su bili profesionalni plagijatori, elegantno pokriveni skupinom kojoj su pripadali, drugi su bili psihički bolesni pa ih se toleriralo, bilo zbog "društvenog razumijevanja" ili iz "sažaljenja" u kombinaciji s prijateljstvom zbog pripadnosti bandi.

Psihički bolesni bili su članovi mnogih rumunjskih klubova i krugova (Bukurešt, Ploiesti, Temišvar, Oradea, Bistrita, Iasi, Brasov itd.)

Nakon 1989. godine neki sumnjivi pojedinci su otkriveni: oni koji su bili doušnici Securitate u komunističkom režimu.

Zbog nepostojanja zakona o lustraciji ta su se "otkrića" dogodila vrlo kasno u odnosu na siječanj 1990. godine, i postupak njihove marginalizacije za mnoge od njih praktički nije uspio.

Za nekoliko osoba iz rumunjskog SF-a dokazano je da su bili doušnici za Securitate. Najslavniji od njih je SORIN ANTOHI. Otmjeni intelektualac, europskog renomea, stručnjak za komparativnu povijest i književnost, izvanredan poliglot, izvrstan istraživač utopija bilo koje vrste.

Revnosni doušnik, Sorin Antohi kombinirao je cinkanje s prevarom i glupošću.

Ključni čovjek u rumunjskom visokom obrazovanju odmah nakon revolucije 1989. godine (generalni upravitelj Direktorata za visoko obrazovanje u prvoj vladi nakon 1989. godine, vicerektor poznatog Univerziteta za otvoreno društvo koje je osnovao George Soros), Sorin Antohi se krajem posljednje dekade 20. stoljeća kotrljao poput suhe gromade, kada se otkrilo da nije obranio doktorsku tezu (bio je doktorski supervizor u Budimpešti i Bukureštu).

Zatim je došao do dokumenata Securitatee.

Odmah se pokušao rehabilitirati, ali to je samo još jednom rasvijetlilo trulež moralne strukture Sorina Antohija.

Drugi primjerak, uhvaćen u Securitatei, i zaposlen kao doušnik, je Florin Chirculescu, poznat i kao SEBASTIAN CORN pisac SF-a i fantasyja. Liječnik po zanimanju, željan valova mora i oceana, stavio je pero u sužbu sigurnosne službe, denuncirajući članove posade na brodovima ili ljude s kojima je dolazio u kontakt u zemlji ili inozemstvu.

Trenutno je doktor u Sveučililšnoj bolnici i, nemojte pasti sa stolice, sindikalni vođa medicinskog osoblja u Bukureštu.

Vrlo talentiran za pisanje, vrlo malo karaktera. U etici, nula.

Gadan slučaj je CĂTĂLIN BADEA GHERACOSTEA. Regrutiran prije '89. u Codlei od strane Ceausescu-ovog Securitatea, pokušao nam je, ne porekavši, pokazati da nije odvratna izdajica, već dobar momak.

Kao da bi crno mogla postati bijelo.

Bolestan, i društveno neugodan, ne samo s moralne strane (dvoje je djece ostavio bez alimentacije), uspio je natjerati neke ljude da "zaborave" njegovu sramotnu prošlost, ušao je u novinske redakcije i zavarao sve i svakoga.

U nekim rumunjskim SF krugovima stvorio je ideju da je baš on rumunjski predstavnik na evropskim SF događanjima (posebno na EUROCONima). Budući da je malo literarnih SF kritičara, Cătălin Badea (Gheracostea je ime njegove bivše supruge koje je uzeo da prikrije svoju prošlost; postoji sudska odluka po kojoj mu nije dozvoljeno da ga koristii njime se potpisuje. Ali kako je bez srama kršio moralne i etičke norme, nije mario ni za presudu).

Koristeći se "zaštitom" gospođe Carol Conolly, voditeljice dodjeloe godišnjih nagrada Europskog društva za znanstvenu fantastiku, ovaj je CĂTĂLIN BADEA uspio poslati popis prijedloga, a da nije imao mandat nijedne rumunjske organizacije.

Također je, zavarajući mnoge, uspio prevariti organizatore ovogodišnjeg Eurocona u Rijeci, poturivši svoju agendu u program događanja.

Vjerojatno jadni Hrvati, pregaženi valom pandemije, nisu znali za prošlost i lik Cătălina Badea.

To je ozbiljno. Da, ali ne tako ozbiljno kao u slučaju nekih rumunjskih osoba iz SF-a koji su, znajući njegovu prošlost, ali i trenutne prilike, ravnodušni ili se prave da ne znaju ništa o Cătălinu Badei.

Cătălin Badea je na Euroconu posut šećernim preljevom, ali njegova otrovna i nemoralna prisutnost mora biti zaustavljena.

Dosta s farizejstvom i tolerancijom koja podsjeća na poetizaciju i praksu komunističke političke policije.

- 00:01 - Komentari (1) - #

21.05.2019., utorak

Bilten 2019 je na liniji, ka šta je ibio

Tu lijevo. A di će nego lijevo?
- 00:59 - Komentari (1) - #

20.05.2019., ponedjeljak

(Najava) UŽIVO! BILTEN gleda posljednju epizodu Game of Thrones!!!

AKTUALNO! Za nekoliko sati SFeraKonski BILTEN će gledati posljednju epizodu serije Game of Thrones i uživo komentirati događaje na svom Twitter kanalu! Spojlera će vrlo vjerojatno biti, ali još sigurnije, upozaramo sve pratitelje na strong language tako da molimo da ograničite pristup mlađima.

Naime, nakon sranja u proteeklim epizodama, zaključili smo da moramo stvoriti neki dodatni sadržaj kako se gledanje posljednje epizode ne bi svelo isključivo na bolove u unutarnjim organima.

Početak se planira u 16h po srednjeevropskom vremenu, ali su moguća kašnjenja.
- 14:03 - Komentari (1) - #

19.05.2017., petak

Sretna nova 2017.

Ako vas zanima... A, ne zanima vas? Okej, onda ništa.


- 00:35 - Komentari (1) - #

06.04.2017., četvrtak

Operacija "Zasladimo Istrakon"

Dragi naši i vaši, govno je opet u ventilaciji (iako, bolje govno nego alien, rekli bi neki, ali to je valjda stvar percepcije, rekli bi mi). Nakon Drage Plečka, Semira Osmanagića i cijelog niza ostalih alternativaca koji su dosad prodefilirali Pazinom, ove godine posjetitelji, gosti i oni koji se smatraju sudionicima moći će posvjedočiti ukazanju jednog od najpoznatijih hrvatskih antivaxera (koji je ujedno i direktor imunološkog zavoda, da, dobro ste pročitali, dobrodošli u Hrvatsku, ako ste iznenađeni, izgleda da ste dugo izbivali), Srećka Sladoljeva. Čovjeka koji jest izgovorio sudbonosnu rečenicu da cjepiva izazivaju autizam. Što je toliko posebno baš u toj rečenici? Pa, recimo da je to granica između standardnih idiota koji se još mogu izvući na nerazumijevanje i ležernost i krajnjih imbecila koji su davno prošli točku iza koje nema povratka.

Dakle, dame i gospodo, Srećko Sladojev će pred vjerojatno minimalno stotinjak zabludjelih duša još jednom imati priliku širiti svoje jevanđenje.

Da ne bi bilo zabune, i kako biste bili sigurni da ćete ga prepoznati, to je ovaj tip:



Koliko čujemo, izgovori Istrakonaca su da treba dati priliku da se izrazi mišljenje, a protuargumenti bi trebali postaviti stvar na svoje mjesto. Na žalost, izgleda da Istrakonci očito ne razumiju ljudsku psihu i nadamo se da nećemo biti u pravu kad prvo dijete u Hrvatskoj ugine od neke standarno sprečive bolesti i onda se porijeklo psihičke bolesti roditelja nađe baš među onijh pet ili deset ili dvadeset posto koji su bili u dvorani u Pazinu u tom sudbonosnom trenutku. No, da zaključimo ovaj dio rasprave, šteta je tu, program je zaključen, dogodit će se što će se dogoditi, a urednik BILTENa mora sa žaljenjem konstatirati da će ga druge obaveze spr(ije)čiti da sudjeluje u ovom epohalnom pomračenju te će luč znanosti i napretka morati prepustiti nekome drugome.

Zato, u maniri najboljih cinika koji propovijedaju svete ideale gurajući druge pred mitraljeze, krenimo s akcijom.

Jedan od izgovora organizatora je da žele da "Istrakon bude mjesto gdje će svatko dobiti priliku iznijeti svoje argumente" (doduše, ne znamo kakve veze argumenti imaju s antivaxerima, ali dobro). Da Istrakon bude mjesto gdje će se moći iznijeti različita mišljenja (također, vidi prethodnu zagradu, ali dobro).

Pa, izgleda da organizatori istoga žele da Istrakon postane apsolutni cirkus.

Izgleda da organizatori žele da Istrakon postane nešto tipa Jerri Springer Show gdje se na stejđu pojavljuju ljudi tipa "ljubavi, pozvao sam te pred kamere, publiku u studiju i milijune gledatelja uživo da ti priznam da sam zapravo bio lezbijka koja je promijenila spol, ugradila si treću sisu i četvrti testis (treći sam već imala), da sam trudan s našim bernardincem, ali nije bed, bar znamo da dijete neće biti crnac ili Srbin, ali nisam imao hrabrosti nasamo i nadam se da ćeš mi oprostiti jer te još uvijek volim, a najviše kad ne briješ noge, mislim, bernardinac, ne?"

Pa, ako organizatori Istrakona to žele, pomozimo im.

Neka Istrakon bude cirkus.

Oldvrldzastejđ, rekao je Pjesnik, pa dovedimo i mi nekoliko svojih aktora i zabljesnimo taj stejđ s nekoliko dodatnih reflektora.

Pokrećemo akciju "Zasladimo Istrakon".

Pozivamo naše čitatelje i sve koji to nisu, ali s gnušanjem odbijaju svaku ideju da to ikad postanu, da svojim aktivnim sudjelovanjem učine Istrakon, a i Sladoljevu boravak na istome, još zanimljivijim nego što je to inicijalno bilo predviđeno.

Lijepo molimo sve koji se žele zabaviti i sjebati kretena da naprave sljedeće:

1. Uzmite papir ili, još bolje, karton otprilke formata A2 (rašireni Jutarnji) ili veći.

2. Na njega napišite "UBOJICA DJECE" crnim markerom, font minimalno 20 cm, i više ako stane. Dodajte strelicu na lijevo ili na desno, ili najbolje po jedan natpis s različitom strelicom sa svake strane kartona pa ćete ga već okrenuti ovisno o prilici.

3. Na Sladoljevljevoj seansi ili prije ili poslije nje, zapravo, kad god uhvatite priliku, prodefilirajte ili, još bolje, usidrite se što bliže debilu. Zapravo, bilo bi zgodno ako biste cijelo vrijeme ili bar dio njegovog predavanja mogli stajati pored njega s tim natpisom.

4. Neka vas netko uslika u pozi koja je otprilike skicirana na donjoj slici.



5. Sliku pošaljite nama ili je stavite na fejzbuk i javite gdje je, naći ćemo je, i ulazite u bubanj za našu nagradnu igru. Neke nagrade ćemo smisliti, a ako ne možete sudjelovati (jer nećete biti tamo, nikakav drugi izgovor ne vrijedi), pozivamo vas na donaciju bilo čega u nagradni fond. Primamo SVE: novac, alkohol, drogu, živu iz razbijenog termometra koja izaziva autozam kod antivaxera (valjda ljudi znaju o čemu govore), pobačene embrije, RADIOAKTIVNE pobačene embrije, stare brojeve Naroda, bilo što!

Bonus bodovi ako ga zagrlite, a ako ga uspijete natjerati da se nasmiješi u kameru i napravite selfi, pobijedili ste automatski!

Ako ispadne da ima previše zainteresiranih za akciju, kako bismo spriječili jednoličje i jednoumlje, možete si malo dati i mašti na volju i na papir napisati nešto drugo, recimo "PEDOFIL" ili "ČETNIK" ili "ATEIST" ili nešto takvo.

Neka Sladoljevu bude sladak Istrakon, a vama i nama još slađi!


- 07:50 - Komentari (1) - #

20.05.2016., petak

A dobro, tjedan dana kasnimo, šta sad, vi biste, kao, bolje?

Dakle, dragi naši, vaši i sjaši, sFeraKonski BILTEN proljeća Gospodnjeg dveiljadeišesnestog je onlajn. Kako biste ga pronašli u Bespućima internetsa, zapiljite se u ovo što sad čitate i vrlo, vrlo polako skrećite pogled u lijevo. Ako shvatite da buljite u zid iza ekrana, vratite se malo desno jer ste otišli previše lijevo. Naravno, sve ovo važi ako ste na pravoj visini, to jest ako je ovaj tekst na istoj visini kao i linkovi s lijeve strane, ali dobro, snađite se, ne moramo vam sve crtati, niste debili. Valjda. Doduše, s obzirom da nemamo kontrolu nad time tko sve čita ovaj portal, možda da povučemo prethodnu izjavu jer nemamo načina da utvrdimo točno činjenično stanje.

Inače, ako niste bili na SFeraKonu, ko vas jebe, ali htjeli smo reći nešto drugo, dakle, ako niste bili, bilo je dobro (a ako ste bili, bilo je još bolje), napravili smo sedam brojeva što je, recimototako, "niži optimum"; znalo je biti i manje, ali znalo je biti i više. Svi bi čitali, a nitko ne bi dojavljivo. No, svakako je bilo manje njakanja "kaćenovibroj" i to je svakako plus. Još ćemo malo razmisliti štaćmo i kakćmo za sljedeću godinu, možda napravimo opet neku bILTENsku radionicu koja je na onom Rikonu baš fino ispala (bilo je više od pet sudionika, iako su se svi znali međusobno), a proizvela je i nešto materijala.

Dakle, u skladu s tendencijom da bi svi čitali, a nitko ne bi dopušiv... dopušav... dopišiv... bio dopušnik, nakon što smo, iznenađujući i sami sebe, zgotovili i sedmi broj, počele su letjeti pošalice, fore i fazoni i preko nekoliko ljudi je preko nekoliko puta reklo "E, mogli bi napravit i osmicu!" na što je Urednik odgovorio "Pa dojavite mi vijesti pa nešto i bude", nakon čega, naravno, nitko nije ništa načrčkao, čak ni na papirić. Isto se nastavilo u SFeri u utorak gdje je bilo veselo i s puno dobrih vibri ter je preko nekoliko ljudi reklo preko nekoliko puta reklo "E, mogli bi napravit i osmicu!" na što je Urednik odgovorio "Pa dojavite mi vijesti pa nešto i bude", nakon čega, naravno, nitko nije ništa načrčkao, čak ni na papirić. I tako ništa od osmice jer bi svi čitali, a niko ne bi piso i tako, eto, sedam brojeva BILTENa, sedam sekretara SKOJ-a, sedam dvorf lordova (je li onda Sauron Snjeguljica? Hm, da, bio nam je sumnjiv cijelo vrijeme u onoj haljici, pravi muškarci hodaju okolo u hlačama, a Mračni Lord u suknjici, a stvar postaje još sumnjivija kad shvatite koliko mu Oko liči na... okej, ajmo nazad na temu).

Što se tiče daljnjeg rada, ne garantiramo ništa i ne obećavamo ništa, suradnici se traže kao i uvijek, a ako netko želi biti Urednik umjesto Urednika, može i to, bilo bi vrijeme za smjenu generacija, ali nećemo inzistirati; stručno-tehnička pomoć je osigurana, pa se javite. He he, klasa optimist.

Uglavnom, pred nama je Bonus-Događaj u Slavonskom Brodu, nakon njega FantaSTicon br. 2 i život ide dalje. Eto.
- 23:28 - Komentari (0) - #

23.07.2015., četvrtak

Loš dan u redakciji BILTENa


- 13:23 - Komentari (1) - #

21.07.2015., utorak

ESTRADA: Pomirenje na pomolu? Lutz čestitao Perkoviću

Ni u vruće ljetno vrijeme hrvatska SF scena ne miruje. Ovogodišnja svađa na relaciji Slavonski Brod - hrvatski fandom imala je svoje posljedice i na osobne odnose mnogih hrvatskih slavnih osoba. Međutim, nedavni događaji govore da bi moglo doći do otopljavanja odnosa. Naime, Dalibor Perković, povodom pobjede na kvizu na upravo završenom FantaSTiconu, dobio je od Ivana Lutza čestitku i potpisani primjerak Lutzove knjige "Call it Earth", engleskog prijevoda romana "Zovite je Zemlja". Znakovit je i tekst: "Čestitke dobitiku!" napisao je Lutz, iz čega se može iščitati da nije riječ samo o hladnoj protokolarnoj poruci.

"Moram priznati da mi je zbog ovoga lakše pri duši", rekao nam je Perković kad smo ga zamolili da kratko prokomentira ovaj razvoj događaja. "Mislim da se svi slažemo da do ove svađe uopće nije trebalo doći i moram reći da mi je pomalo neugodno što nisam ja bio taj koji je napravio prvi korak. No, Lutz je ovime pokazao veliko slavonsko srce i sposobnost za toleranciju koje nam u nekim trenucima svima nedostaje. Možemo se samo nadati da će odnosi od ovog trenutka ići samo nabolje jer zaista nema smisla da među ljudima koji se bave ovako marginalnom djelatnošću postoje podjele uzrokovane osobnim taštinama."

Perković nam je priznao da ga je ovoproljetno Lutzovo skidanje s liste Facebook prijatelja osobno pogodilo i da mu je trebalo nekoliko dana da se izvuče iz depresije. "Iskreno, ako me sad pitate koji je bio izravni povod za to, bojim se da vam ne bih mogao točno reći. Jednostavno se ne sjećam koja je točno rečenica u kojoj raspravi bila u pitanju. To najbolje govori koliko je ovaj sukob bio besmislen i koliko bismo svi trebali više pripaziti o našim riječima u komunikaciji preko interneta, jer nikad ne znaš kako će tvoje riječi zazvučati suprotnoj strani, pogotovo ako je s druge strane Ivan Lutz."



Dakle, na prvi pogled, stvari se vraćaju u idilu. Međutim, BILTENov analitički odjel smatra da je najnoviji događaj posljedica neizdrživog pritiska koji se iz Zagreba vrši prema hrvatskim provincijama, a posebno Slavoniji kao vječnom žarištu otpora velikoSFeraškoj dominaciji. Je li ova čestitka prvi znak mogućeg komprimisa ili naznaka pucanja slavonske obrane pod nezadrživom političko-propagandnom mašinerijom s Kajzerice, tek će trebati utvrditi. No, većina naših analitičara se slaže da je inicijativa za pomirenjem, da je bila spontana i iskrena, trebala ići u suprotnom smjeru. Naime, ovdje na djelu imamo situaciju kakva se ponovila bezbroj puta u ljudskoj povijesti: mlade i kvalitetnije snage pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem, dok ih okoštale strukture kojima je odavno istekao rok trajanja u tome pokušavaju spriječiti. Najbolji indikator ovoga je činjenica da je upravo Lutz sa svoja dva relativno svježa romana trenutno najprodorniji hrvatski SF autor, dok Perković u najvećoj mjeri živi na staroj slavi jer već godinama nije ništa objavio. Štoviše, usprkos ta dva romana, Lutz dosad nije dobio nijednu nagradu SFERA, za razliku od trostrukog dobitnika Perkovića koji je svoje nagrade dobio isključivo bliskošću s establišmentom: dugogodišnja predsjednica žirija za dodjelu sasvim slučajno nosi isto prezime, pa vi vidite. I ne samo to! Perković je u nekoliko navrata bio i član istog tog žirija, ali je, kako bi se prikrili tragovi, to bilo točno u onim godinama kad je nagradu dobio netko drugi, što pokazuje o kakvoj je perfidnosti i dugoročnom planiranju ovdje riječ.

Iako se nadamo da zasad nepokoreni Slavonski Brod neće pokleknuti pod žestokim napadima sa svih strana, neslužbeno doznajemo da je Lutz jedan od umjerenijih pripadnika slavonskog klana i upravo zato najslabija karika koja bi mogla poslužiti za izazivanje raskola među Brođanima. Istina je da tvrda jezgra čvrsto stoji na braniku samostojnosti i neodvisnosti od unitarističke SFerine hegemonije, ali kako će se sukob dalje odvijati, ni naše najkompleksnije simulacije nisu u mogućnosti predvidjeti.
- 08:01 - Komentari (1) - #

21.05.2015., četvrtak

SFeraKonski!

Pa dobro, pa šta vi oćete? Lijepo smo stavili BILTEN onlajn još u utorak, možda čak i u ponedjeljak, ali ne, sad se javljaju neki tamo na fejsu da nismo stavili. Kako nismo kad jesmo? Evo vam linkovi tu lijevo pa si klikajte. Al da ste neki fanovi, našli bi ga i bez da vam mi moramo gurat linkove pod nos. Kao, na mladima svijet ostaje... Tužno, tužno. Najtragičnije je što ćete nam vi uplaćivat u mirovinske fondove kad odemo u penziju. Ono, bolje da se oma okinem sjekirom u glavu...
- 20:01 - Komentari (1) - #

14.05.2015., četvrtak

Franjo Tuđman odnio nagradu na BILTENovom predSFeraKonskom kvizu

I dobra i loša strana interneta je da čovjek na njemu može naći sadržaje koje uopće nije tražio, dakle, da može zalutati. Ponekad je to dobro, ali u slučaju većine posjetitelja sFeraKonskog sajta koji su napravili grešku i kliknuli na BILTENov predSFeraKonski kviz, pa, bilo bi bolje da im je razina komunikacijskih tehnologija ostala na slanju loše ljubavne poezije napisane na komadićima toalet-papira preko štrika za sušenje veša razapetog preko ulice zgodnoj curi preko puta.

Od ukupno pet natjecatelja koji su se, na žalost, usudili testirati svoje poznavanje najslavnijeg, najstarijeg, najglasnijeg i najžućeg konvencijskog glasila u Hrvata i ostalih srodnika, u kvizu s ukupno deset odgovora, pobrojali smo ukupno SEDAM točnih odgovora. Da, od svih natjecatelja zajedno. Pet puta deset, ukupni skor je mogao biti pedeset. Ukupni skor je sedam, dakle jedan-zarez-četiri po osobi. Od deset. Jeste li shvatili? Odite do svoje stare osnovne škole i pitajte učiteljicu (ako je još živa, iako se, zbog nje, nadamo da nije) koja bi to bila ocjena. Ili nemojte. Zapravo, bolje nemojte, bilo bi lijepo da ne bude svjesna rezultata svoga rada. Nećemo reći "nerada" jer vjerojatno nije ona, jadna, kriva. S ovakvima bi i Einstein otišao u pedagoge.

Da stvar bude gora, samo su na dva pitanja odgovori bili točni: trojica natjecatelja su znala da je prvi broj BILTENa izašao 1994. godine, a četvorica su znala da je temeljna boja BILTENa žuta (iako je jedan od njih napisao "neon-limun-žuta", ali neraspoznavanje nijansi je ovdje najmanji problem). Zanimljivo je da čak ni A-B-C-D pitalicu nije pogodio nijedan od petorice, što već spada u statističke kuriozitete, ali, iskreno, i nije netko iznenađenje.

Zbog svega ovoga, zajednički generalštab BILTENa i SFeraKona odlučio je da će nagradu dodijeliti Franji Tuđmanu koji na kraju nije zaradio nijedan bod (za boju BILTENa odgovorio je "crvena", a godinu nastanka istog smjestio je u 1945.), ali su iz njegovih pogrešnih odgovora barem zračili autoritet i samouvjerenost te je bar zbog toga zaslužio nagradu. Također, red je da slavljenik dobije bar nekakav rođendanski poklon. S gospodinom Tuđmanom pripremamo i intervju u prvom broju BILTENa koji će izaći na samom SFeraKonu, zajedno sa svim rješenjima, ali i danim odgovorima kako bi se javnost uvjerila u nisku razinu obrazovanja hrvatske konvencijske populacije.
- 23:57 - Komentari (1) - #

03.04.2015., petak

Uskršnja nagrdna igra

Dragi naši i vaši, a povremeno i nji'ovi, u pauzi napetih događanja (jao što nevolem kad se svi ispušu pa je tišina, samo malo smrdi) odlučili smo se na nagradnu igru. Ako sudjelujete, možete osvojiti vrijedne nagrade kao što su: spominjanje u BILTENu, spominjanje u BILTENu, spominjanje u BILTENu, a nakon posljednjeg kruga izvlačenja, ukupni pobjednik može dobiti i glavnu nagradu, a to je: spominjanje u BILTENu.

Na SFeraKonu 2084.

Pošto znamo da će broj interesenata biti ogroman, i kako bismo spriječili da nam se blokira poštanski sandučić, napisali smo malu skriptu koja će brisati sve mailove koji nam stignu OSIM nasumičnih 15 minuta svakog dana. Odgovore možete ostavljati i u komentarima na ovaj tekst, to vam se nećepriznati za bubanj, ali možda doživite svjeCku slavu.

Dakle, da biste sudjelovali u nagrdnoj igri, trebate otkriti tko je autor sljedećeg citata:



Napomena: nema šaptanja, prepisivanja, ako u komentarima napišete isti odgovor kao netko prije vas, bit ćete diskvalificirani.

Nagradno izvlačenje bit će održano jednog nasumičnog utorka u SFeri kad bude bilo najmanje svjedoka. Sretno!
- 00:10 - Komentari (4) - #

01.04.2015., srijeda

Zadah SFerinog imperija

Iako je isprva izgledalo da će hrabra, ali malobrojna slavonska gerila biti jedina koja će pružiti otpor SFerinom imperijalističkom žrvnju, glasovi koji bi mogli pomoći da se stvar istjera na čistac počeli su se javljati s potpuno neučekivanih mjesta. Tako smo proteklih dana obavili razgovore s nekoliko eminentnih osoba iz fandoma bivše SFRJ, koji su nam dali prilično širok uvid u aktivnosti koje je ova zločinačka organizacija provodila u ranim danima svoga postojanja, na puno širem području i to u doba kad su ostali SF klubovi tek bili u začetku.

Svi naši sugovornici osim jednog zamolili su nas da njihov identitet ostavimo neotkrivenim što, s obzirom na svjedočanstva koja smo od njih prikupili, nije nimalo čudno. Jedini koji je pristao na objavljivanje svog imena i prezimena bio je Boban Knežević, jedan od osnivača beogradskog fandoma, s kojim smo razgovarali za stolom u dvorištu jedne privatne vile na Dedinju gdje je "bio nekim poslom". Knežević je i danas jedna od glavnim ličnosti u srpskom fandomu, ali i izdavaštvu i za vjerovati je da zna o čemu govori.

"Budimo realni, SFera je od samog nastanka, to jest samim nastankom pokazala svoje pravo veleposedničko lice", objašnjava je Knežević. "Od samog početka registrovani su kao jugoslovensko društvo." To je značilo mnogo toga, ali zanimljivo je da su svoje širenje započeli "prethodno pribavivši potvrde iz svih republika i pokrajina da u njima ne postoje slična društva", objasnio je. Zbog toga je svako sljedeće društvo u to vrijeme, gdje god da se registriralo, po statusu bilo korak iza SFere. "Oni su se u Srbiji vodili kao savezno društvo, a svi ostali nakon njih kao republička."

Naši ostali sugovornici nam objašnjavaju kako je u to doba izgledalo boriti se protiv SFerine hobotnice s osam krakova, po jedan za svaku republiku i autonomnu pokrajinu: "Radilo se to na razne načine. Prije svega, ako biste napravili inicijalni sastanak za osnivanje lokalnog SF kluba, nekoliko dana biste dobili poziv na informativni razgovor u milicijskoj stanici", rekao nam je naš drugi sugovornik koji je u to doba živio u malom mjestu u Vojvodini. "Najprije je deset minuta potrošeno na utvrđivanje podataka, za koje znamo da su ih imali, ali riječ je bila o uvodnom zastrašivanju, a onda bi krenulo ispitivanje o aktivnostima koje smo vodili dana tog-i-tog, na mjestu tom-i-tom. Naravno, bilo je riječ o vremenu i lokaciji inicijalnog sastanka za osnivanje kluba."

Kako kažu naši sugovornici, naravno da su na razgovore išli odvojeno i često neposredno jedni iza drugih, kako se ne bi stigli dogovoriti i uskladiti priče. I čim bi nanjušili na nedosljenosti ili razmimoilaženja u priči, inspektori bi se uhvatili toga i pilili, iako je uglavnom bila riječ o nebitnim detaljima. Ono što je zanimljivo je da žrtve nikad nisu doznale tko ih zapravo ispituje; uvijek je bio prisutan nepoznati inspektor koji definitivno nije bio iz lokalne zajednice, i lokalni milicioner koji bi postavljao gotovo sva pitanja i povremeno pogledavao onog prvog, kao da se želi uvjeriti da je na pravom tragu. "Kad bi utvrdili činjenično stanje i došli do zaključka što smo mi zapravo radili, onda bi krenulo uvjeravanje", kaže nam naš sugovornik. "Najprije blago, prijateljski. Kao, pa zašto da se zamarate time, to je puno posla i papirologije, osnivanje kluba, pa zašto biste to radili kad već postoji klub na saveznoj razini, lijepo se učlanite tamo i osnujete podružnicu. Vama svejedno, a organizacija je bolja. Bogdaj veći kup!"

Međutim, kad to isprva nije uspjelo, onda bi krenulo grublje nagovaranje. Krenule bi optužbe za sektašenje, separatizam, dvojica prijatelja našeg sugovornika su čak optužena za nacionalizam zato jer se nisu htjeli prikloniti saveznoj varijanti. Na kraju su svi zajedno od svega odustali od osnivanja kluba i rasuli se.

U različitim dijelovima Jugoslavije događale su se različite stvari. Najgore je, kažu naši sugovornici, bilo u manjim mjestima, gdje svatko svakog zna. Tamo je SFera najlakše uspjela suzbiti opoziciju. Najteže je, naravno, bilo u Beogradu. Gdje god bi se pojavio interes, SFera bi pokušala instalirati svoje kvislinge, lokalne ljude. Tako je malo nedostajalo da se u Beogradu zaista i osnuje podružnica, ali u zadnji čas je stvar spašena munjevitom akcijom lokalnih aktivista, kvislinzi su identificirani i nagovoreni da se priklone autonomašima.

Na drugim mjestima, gdje otpora gotovo da i nije bilo, lokalni kvislinzi su nagrađeni dolaskom u centralu - Zagreb - i postavljanjem na značajne pozicije u hrvatskom SF aparatu.Jedan naš sugovornik nam je rekao da zna za najmanje jednog of "SF fanova" koji je, nakon uspješno obavljene akcije, iz jednog malog vjvođanskig mjesta premješten u Zagreb gdje je započeo s karijerom koja je i dan-danas vrlo uspješna.

Međutim, na nekim mjestima stvari su tekle vrlo brutalno. Naš sugovornik iz jednog većeg grada u Bosni ispričao nam je priču od koje se ledi krv u žilama. Naime, i on i njegovi prijatelji su, nakon nekoliko sastanaka u kućama i stanovima, provaljeni i pozvani na informativne razgovore. Neke se uspjelo zastrašiti, ali neke ne i u travnju 1984. godine naš je sugovornik osobno odnio papire za registraciju u općinu. Čim je ušao u zgradu shvatio je da se nešto sprema. Portir ga je čudno gledao, u holu su bila dva milicajca, a službenik koji je zaprimio zahtjev samo ga je pogledao, primio papire, stavio ih sa strane, upisao primitak i kimnuo bez riječi.

"Uplašio sam se kao nikad do tada", kaže naš sugovornik. "Prije toga, uvijek kad bismo imali posla u općini, morali bismo ići najmanje tri puta. Kao, treba još ovaj papir, još onaj, pa još jedan... Jednom smo išli osam puta. Ali toga dana, ništa. Predao papire, sve je u redu, mogu ići kući. Kao da mi je tim pogledom htio reći, idi kući, pozdravi se s obitelji, tko zna kad ćeš ih sljedeći put vidjeti. Kad sam izašao van, bio je lijep proljetni dan, sunce, toplo, ali ja sam drhtao kao da je bila ciča zima. Kad sam došao kući žena nije rekla ni 'zdravo' ni 'dobar dan' nego: pa šta ti je? Samo sam odmahnuo glavom i otišao u sobu."

Te večeri nije mogao zaspati tako da je bio budan kad su došli. Najprije je čuo parkiranje nekoliko vozila ispred kuće, zatim korake, a onda kucanje na vrata. Ustao je iz kreveta, rekao ženi da bude tiho "da ne budi malu", i otvorio vrata. Vani je čekalo bar njih deset. Nije vidio oružje, ali je znao da bijeg nije rješenje. Ušli su i pustili ga da se obuče. Ženi su čak rekli da je sve u redu, da "suprug samo ide na razgovor, vratit će se do jutra", a onda su svi zajedno izašli. Utrpali su ga u kamion gdje su već čekali njegovi prijatelji, i onda su krenuli.

Vozili su se bar sat vremena i, koliko je shvatio, kad su stali, nalazili su se u nekom napuštenom kamenolomu. Istrpali su se iz kamiona i rasporedili ih po barakama koje su još bile funkcionalne. I onda je počelo.

"I danas se počnem tresti kad se toga sjetim", kaže naš sugovornik. "Najprije je počelo normalno, kao razgovor za posao. Koliko imam godina, čime se bavim, što me zanima u životu, što volim čitati. Sve je nekako djelovalo opušteno. A onda su u jednom trenutku zastali i pogledali se. Protrnuo sam. Znao sam: to je to, sad počinje. Čovjek koji me je ispitivao nagnuo se naprijed - on je sjedio za stolom, znate, onim uredskim, a ja sam bio na drvenoj stolici nasred prostorije. Oko mene ih je bilo nekoliko, najmanje trojica. Znao sam što će se u nekom trenutku dogoditi, ali valjda je to iščekivanje najgore. Dakle, nagnuo se naprijed, nalaktio na stol, prema meni. Nikad mu neću zaboraviti lice, ta bradica, te guste obrve. Bio je dosta krupan i prijeteći. Uglavnom, nagnuo se i autoritativno upitao: 'Ajde reci ti meni, koji ti je najdraži SF pisac?' Ostao sam zatečen. Nisam shvatio zašto me to pita, ali sam odgovorio da mi je najdraži pisac Arthur Clarke. Podigao je obrve i kimnuo potvrdno. Onda je pitao: 'A Asimov? Kakav ti je on?' Rekao sam da mi je on isto dobar, ali da mi je draži Clarke. Zatim me pitao za još nekoliko njih, sjećam se Clifforda Simaka i Theodora Sturgeona. I onda je razgovor opet krenuo opušteno, čak se u jednom trenutku i nasmiješio. Onda je ustao i rekao da ide malo protegnuti noge. Pitao sam ga mogu li i ja, a on se samo nasmijao i izašao bez riječi. Ostao sam sjediti, čuo korake i kako se vrata zatvaraju iza mene. A onda su skočili na mene."

Kako kaže, batinanje je možda trajalo samo pola minute, ali njemu se činilo kao vječnost. Udarali su ga šakama, dlanovima, onda su ga srušili na pod i šutali, onda su ga podigli i nekoliko puta udarili šakom u trbuh, pa mu dlanom pritisnuli lice tako da nije mogao disati i cijelo vrijeme su ga vrijeđali, rugali mu se u stilu "Je li, Clarke, ha? Clarke ti je najbolji?"... A onda je odjednom prestalo. Posjeli su ga na stolicu i vratili se na svoja mjesta. Stajali su tako u tišini možda četvrt minute, a onda se čulo otvaranje vrata i koraci.

"Zapahnuo me miris kave. Moj ispitivač je došao do stola i mirno, kao da se ništa nije dogodilo, sjeo, popio gutljaj, odložio šalicu i, s rukama na stolu, prekrižio prste, pogledao me i upitao: 'Oprosti, ne znam gdje smo točno stali. Što si ono rekao, koji ti je najdraži SF pisac?' "

Nakon toga je uslijedila agonija koja je trajala cijelu noć. Red razgovora, pa izlazak, pa batinanje. Na kraju je naš sugovornik počeo nasumice nabrajati pisce, sve kojih se mogao sjetiti, sve dok u jednom trenutku nije spomenuo Raya Bradburyja. Onda kao da je granulo sunce. Ispitivač se široko nasmiješio, ustao od stolice i zagrlio ga. "Još smo malo razgovarali, a onda je opet izašao i već sam se stisnuo jer sam mislio da će me opet tući, ali su mirno stajali. Samo mi je jedan prišao, onako usput, i klepio me po glavi, ali skoro prijateljski."

Međutim, nije sve bilo gotovo. Tada je ušao drugi ispitivač koji nije čak ni sjeo, nego se naslonio na stol, izmijenili su nekoliko riječi, kao, prijateljski, i onda je i on upitao našeg sugovornika koji mu je najdraži SF pisac. Kad je dobio odgovor "Bradbury", zajapurio se i počeo urlati, unio se žrtvi u lice, čak ga je nekoliko puta i udario. Onda se smirio, opet naslonio na stol i opet upitao: "Koji ti je najdraži pisac?"

"Tada sam napravio grešku i rekao: 'Pa, možda Clarke...' Čovjek je znalački kimnuo, uspravio se i izašao van. Onda su ovi opet skočili na mene i počeli me tući. Vikali su 'Clarke, je li, pizdo jedna, nije više Bradbury?' Molio sam ih da prestanu, da zaista volim Bradburyja i da sam spomenuo Clarkea samo zato da me ovaj ne maltretira, ali nisu prestajali. Onda, kad su prestali i opet me posjeli na stolicu, opet se pojavio onaj krupni s bradicom i rekao 'Čujem da ipak ne voliš Bradburyja?' Rekao sam da volim, da ga zbilja volim, ali da ponekad čitam i Clarkea. Rekao je da je to loša navika koje se moram otresti. Onda je još nekoliko puta pitao koga zapravo volim i, kad sam svaki put odgovorio 'Bradburyja', na kraju je zadovoljno izašao."

Nakon toga je uslijedilo još nekoliko "proba", jer, kaže naš sugovornik, to je sigurno bilo to. Došao je treći ispitivač, pa četvrti, pa onda opet onaj drugi, i svi bi pobješnjeli kad bi čuli za Bradburyja, urlali, udarali, jedan ga je čak i pljunuo, ali naš sugovornik je ostao čvrst jer je shvatio da će dobiti puno manje batina ako se drži Bradburyja.

"Na kraju je opet došao onaj prvi i rekao da smo sve riješili i da će nas uskoro sve pustiti kući. Stao je ispred mene, rekao mi da ustanem, a onda me zagrlio. 'Danas si ponovo rođen i od danas se zoveš Bradbury.' Htio sam mu reći da je Bradbury prezime i da s eventualno mogu zvati Ray, ali sam zaključio da je bolje da to prešutim."

Kad su izašli iz barake, već je svitalo, ali onako umorni i izubijani nisu ništa primijetili. Tek kad su prošli nekoliko kilometara u kamionu primijetili su da jedan od njih nedostaje. "A gdje je Mirza?" upitao je netko i shvatili su da ga nema. Samo su se šutke pogledavali i čekali da ih, jednog po jednog, iskrcaju kući.

Sljedećeg dana navečer su se opet sastali i usporedili priče. "Svakoga su strašno tukli. Ali ono što smo primijetili je da je svatko dobio drugog pisca, drugo 'novo ime'. Ante je morao reći da voli Van Vogta, Mile je postao ljubitelj Poula Andersona... Svatko je dobio nekog drugog. Onda smo se pokušali prisjetiti Mirze i Nenad je shvatio da je Mirza najviše volio Tolkiena. Onda smo se pokušali malo opustiti, ali nije išlo. Svatko je pričao o 'svom' piscu. Meni se po glavi motao samo Bradbury i kad bi netko spomenuo nekog drugog, shvatio sam da se u mene uvlači nemir i bojao sam se da će odnekud iskočiti batinaši i opet me izmlatiti, pa sam pričao samo o Bradburyju."

Nakon nekoliko sati tjeskobe, razišli su se i, nakon toga, gotovo nikad se nisu ponovo sastali u punom sastavu. Mirza se više nikad nije pojavio, a njegovoj ženi i djeci su rekli da je nestao.

"Kad sam sljedeći put ušao u knjižaru, više nisam znao što da kupim. Pretraživao sam police i sve me je činilo nemirnim, čak i Bradbury. Onda sam odustao od svega. Od tada do dana današnjeg čitam samo Dostojevskog", zaključuje priču naš sugovornik.

Pitali smo ga i što misli, tko ga je tukao i zašto, ali nije mogao biti siguran. Jedino je znao da su oni glavni, ispitivači, imali zagrebački naglasak. "Mislim da je jedan od njih bio iz Posavine, ali nisam siguran, možda mu je to bio samo nadimak", rekao je. Jednog od njih je puno godina kasnije prepoznao na nekoj slici, ali nam nije htio reći tko je to, samo je rekao da je to potvrdilo njegove pretpostavke. Je li riječ o SFeri? upitali smo. Nije ništa odgovorio, samo je pripalio cigaretu i pogledao nekamo u stranu.

No, ako su sva ova svjedočanstva autentična, koja je bila svrha svega toga? Kome se i zašto isplatilo ulaziti u sve ovo? Boban Knežević ima odgovor. On sve objašnjava željom da se SFera nametne kao SF klub nadležan za područje cijele federacije. "Ko je obitavao u vreme tog socijalizma zna šta je to značilo za donacije i pripomoć privrednih društava", objasnio je. Naime, naše mlađe čitatelje treba podsjetiti da je u to doba vladao socijalizam i da je ekonomija bila donekle - iako ne potpuno - kontrolirana i planirana i bilo je dovoljno biti blizu centra da se namaknu neka sredstva.

Sve ovo se reflektiralo i na konvencije. SFera je prva organizirala SF konvenciju, a kad su u to pokušali ući i drugi klubovi, počelo je ometanje. "Pokušaj osnivanja YuSFana sredinom osamdesetih takođe je SFera vešto kanalisala i utrnula. Održana je po jedna konvencija u Ljubljani, Skoplju i Beogradu i, kada je došao red na njih, to je utopljeno u SFeraKon, zanemareno, lokalizovano i bez inicijative da se ide dalje. Realno, SFerakon jeste bio i ostao najveća i praktično jedina prava konvencija u regionu, ali to sve delom može da zahvali i povlašćenom položaju u početku kada su prigrabili za sebe sve što su mogli da dohvate", smatra Knežević.

Razgovori koje smo vodili s našim sugovornicima dali su nam uvid u još jedno objašnjenje nedavnih povijesnih događaja. Naime, kako je vrijeme prolazilo, tako su jačale trzavice između Zagreba i ostalih mjesta gdje su se, usprkos žestokom otporu, stvarali novi SF klubovi. Na kraju je sve kulminiralo i oružanim sukobom zahvaljujući kojemu su se Beograd, Ljubljana i ostali gradovi gdje je postojao fandom, uspjeli otcijepiti iz SFerine imperijalne hegemonije. "Da nije bilo tako, tko zna kako bi danas izgledala SF scena u cijeloj državi", rekao nam je jedan od naših sugovornika.

Najnoviji događaji nikoga previše ne iznenađuju. "S obzirom što su radili nama, nimalo me ne čudi što se ekipa iz Slavonskog Broda pobunila. Možda su se i kod njih pojavili ispitivači koji su im pokušali nametnuti najdraže autore", rekao je jedan od naših sugovornika. Drugi se samo upitao što se točno dogodilo s osječkim klubom Gaia i ustvrdio da je čudno da se gotovo nitko od njih ne javlja nakon posljednjeg Essekona koji je održan prije više godina. Nadao se da se njima nije dogodilo isto što i Mirzi, pogotovo zato jer je znao da je njih dosta zanimao horror, a manje tvrdi SF.

Knežević, koji je analitički i racionalno iznio povijest fandoma na ovim prostorima, pritiske, manipulacije i ostala sredstva kojima je SFera priskrbila primat, zaključuje: "Meni je sasvim logično da to nastavljaju da rade i u okvirima Hrvatske."

Pitanje koje je još uvijek neodgovoreno je: dokle tako i hoće li se naći netko to će prekinuti ovu hegemoniju.
- 15:53 - Komentari (0) - #

31.03.2015., utorak

BREAKING NEWS! SFera srušila web stranicu Marsonicona!!!

Informacija koja je pravo pristigla u redakciju BILTENa govori o beskrupuloznosti imeprijalističke sFeraške politike. Kako doznajemo, web stranica slavonskobrodske SF konvencije je upravo prestala postojati! Još nije poznato na koji način je SFera to uspjela postići, ali glavni osumnjičeni je predsjednik, Mirko The Bulldog Karas, poznati i ozloglašeni haker s vezama u podzemlju (koje je navodno stekao kad mu je vjenčani prsten slučajno ispao u WC školjku pa ga je supruga natjerala da se spusti u kanalizaciju po njega; navodno je toga dana došao kući... promijenjen - ne samo mirisno - i osim prstena, iz podzemlja je donio... još nešto).

Naš analitički tim očekuje nove SFerine napade, ali za očekivati je da ni Brođani, koji su u inicijalnim sukobima pokazali tvrdoglavost, neće ostati dužni. S napetošću očekujemo novi razvoj događaja, a, kao i dosad, bit ćete obaviješteni o svemu što doznamo čim, doznamo, a možda i prije!
- 12:44 - Komentari (1) - #

PerSFerzija u hrvatskom fandomu

Da, da, znamo kako to ide. Ne može medijski mrtvac ni počivati u miru, uvijek će se naći neka budala da ga digne iz groba. I tako smo se mi u BILTENu opustili, uvjereni da je hrvatski fandom ušao u ono konačno stanje učmalosti i truljenja kad više ništa ne može poći po zlu, pičkaranje na liniji SFeraKon-Istrakon je završilo propašću potonjega, SFera je, starohrvatskom strategijom "trećinu uništiti, trećinu protjerati u budističke hramove, trećinu asimilirati", uspostavila imperijalističku dominaciju nad cjelokupnim hrvatskim fandomom, polako šireći pipke i u susjedne države (Riječani su pretvoreni u poslušne vazale, ono malo istarskog otpora satjerano je na margine, a na vlast su dovedeni bezopasni juniori koji ne bi mogli ugroziti Hegemoniju ni da im u ruke daš kilu dinamita, odvedeš ih na Kajzericu i prstom im pokažeš potporne stupove, Opatijanci su smuvani i ispremiješani tako da su sami sebe počeli saplitati, Slovenci su uništeni i protjerani u Gaming Realms, a posljednja oaza herojskog otpora u Osijeku je brutalnim medijsko-propagandnim napadima podzemnog SFerinog žutog čudovišta medijski sravnjena sa zemljom).

Međutim, najnoviji događaji govore da it ain't over till the fat lady sings.

Počelo je nevino. Kao, napravit ćemo nekakvu karticu gdje će posjetitelji skupljati nekakve žigiće, onda će biti nekakva nagradna igrica... nja, nja nja... dok se iza svega toga, još jednom, krio Plan. BILTEN je u posjedu dokumenata koji govore o SFerinoj desetogodišnjoj strategiji koja je uspostavom zločinačke TranSFerzale ušla u svoju novu fazu. Nominalno, riječ je o kartici na kojoj se evidentira tko je bio na kojoj konvenciji. Najprije je sve, naravno, zamišljeno na dobrovoljnoj bazi: sve ostale konvencije, zastrašene veličinom SFeraKona, jedva su dočekale da uđu u neki zajednički projekt kako bi dobile na publicitetu i važnosti. Međutim, kaže naš izvor blizak vrhu ove imperijalističke organizacije, u ovom obliku TranSFerzala je trebala postojati samo ove godine. Već sljedeće, Herr Karas, SFerin predsjednik, bi predložio malu, vrlo malu, ma zbilja vrlo vrlo malu, miću izmjenu! Ove godine potrebno je posjetiti četiri konvencije, a ako netko promaši jednu, može otići na dva bonusa. Međutim, izmjena za sljedeću godinu - ona mala, gotovo neprimjetna - trebala je biti da posjetitelj smije promašiti bilo koju konvenciju OSIM SFeraKona! Također, izmjena Pravilnika za 2017. godinu predviđala je pomicanje "godine" s kalendarske na "sezonsku", dakle od ljeta do ljeta, pri čemu bi konačno izvlačenje nagrada bilo na posljednjoj konvenciji u sezoni - na SFeraKonu!

I, naravno, pojavio se problem. Naime, ovaj je đavolji plan napravljen prije nekoliko godina. Međutim, u međuvremenu je iz ničega iznikla mala slavonska konvencija - Marsonicon - koja se ugnijezdila točno u termin koji SFerašima nije odgovarao: još uvijek u sezoni, ali nakon SFeraKona. I sada SFeraKon više nije bio posljednji u sezoni. Ako se htjelo biti dosljedan, nagradno izvlačenje bi se trebalo održati na Marsoniconu.

Slične opasnosti ranije su uspješno otklonjene: Festival fantastične književnosti korištenjem kombinacije potkupljivanja, prijetnji i ucjena uspješno je iz lipnja i srpnja premješten u kolovoz, dok je isto napravljeno s Liburniconom, samo što je ovdje došla do izražaja SFerina Black-Ops sekcija: majstorskim manevriranjem porukama, sijanjem dezinformacija, taktičkim korištenjem pokvarenog telefona i induciranjem prekida komunikacije u pravom trenutku, probijen je Kulturni Front i njegovi članovi izmanipulirani tako da pomisle da je kolovoz bolje vrijeme za održavanje njihove konvencije.

Kad je održan prvi Marsonicon, u SFerinoj centrali na zagrebačkoj Kajzerici nastala je posvemašnja panika. Kako doznajemo, zbog propusta da predvidi ovakav tok događanja na izvanrednoj sjednici SFerinog Centralnog komiteta smijenjena je dotadašnja predsjednica Petra La Presidenta Bulić i degradirana na mjesto tajnice, dok je na njezino mjesto postavljen okorjeli tvrdolinijaš Mirko The Bulldog Karas, čovjek za kojeg se sumnja da ima prste i u "nezavisnom" portalu NOSF koji se proteklih godina prometnuo u de facto SFerino glasilo i lansirna rampa za probne balone koje se nominalno želi držati odvojene od SFere. Također posjedujemo informaciju da Bulldog u svojim prstima drži i NOSF-ov forum, nekada glavno stjecište hrvatskih fanova, a danas praznu ljušturu, opustošenu policijskim akcijama i racijama zbog kojih tamo više nitko ne zalazi.

I akcija je mogla početi.

Prva godina prošla je u ispipavanju terena. Uspostavljene su prijateljske veze, krenuli su međusobni posjeti, ali prve trzavice su se primijetile nakon što je, bez ikakve sumnje teledirigirano iz SFerine centrale, na internetu objavljena negativna recenzija prve slavonskobrodske zbirke SF-a "Marsonik". Umjesto da pozdrave ovaj kvalitetan proizvod i zaplješću inicijativi, rečeno je kako priče "nisu prošle neki stroži urednički proces" i da ih je dosta "nejasno". Spominjali su se izrazi poput "nema smisla" i "kontradikcija" i bilo je očito da je u toku nova propagandna kampanja kako bi se zatrla ova izenadno iznikla oaza neovisnog spisateljstva.

Uslijedilo je nekoliko godina vrlo napete situacije, svojevrsnog hladnog rata između Slavonije i Zagreba; u SFeri je ova pojava evocirala neugodne uspomene iz razdoblja zatiranja Essekona, ali napravljen je ratni plan, pokrenuti su kotačići i mašinerija je pokrenuta kako bi se i Slavonski Brod stavio pod kontrolu ili, ako to ne bude moguće, uništio.

No, umjesto da se pokunje i poslušno uđu pod plašt velikoSFeraške dominacije, Brođani su pružili otpor. Na ovaj posljednji pokušaj uspostavljanja hegemonije odgovorili su na jedini način na koji je to moguće: prekidanjem svih veza s maticom i pozivom na sveopći otpor! Kako doznajemo, jučer je u šumi kod Ježevika osnovan Prvi slavonski diverzantski odred čiji će cilj, za početak, biti prekidanje neprijateljskih komunikacija i stvaranje uvjeta za podizanje općenarodnog ustanka. Također, po informacijama koje poznajemo, prva akcija bi trebala biti ekspedicija u razvaline Essekona kako bi se, istraživanjem ostataka, moglo doznati što više o metodologiji rada zagrebačkog mastodonta, ali i doznalo što više o hrabrim prethodnicima koji, na žalost, nisu izdržali sFeraški pritisak i nestali su sa scene.

Kako doznajemo, SFera je sumnjala da bi se ovako nešto moglo dogoditi i zbog toga je ekspedicija na Istrakon i bila tako brojna: htjelo se uvjeriti u vjernost istarskih vazala i provjeriti da sjeme otpora neće pustiti korijen u Pazinu, čime bi se otvorio za SFeru prilično opasan zapadni front.

U svakom slučaju, nakon godina i goina učmalosti, izgleda da se neke stvari (opet) pokreću na hrvatskoj fandomskoj sceni. Kao i uvijek, obećajemo da ćemo čitateljstvo držati informiranim. Pratite ove stranice i nećete ostati zakinuti za najnovija događanja!
- 11:19 - Komentari (3) - #

18.08.2014., ponedjeljak

Sve se popilo

Upravo se javljamo sa službenog hrvatskog tuluma na Worldconu. Pije se šljivov'ca, pušta se muz'ka (ne, ne ona adekvatna šljivov'ci, zapravo... Azra, Haustor, Daleka Obala, Let 3 i tako to), a redari su već nekoliko puta došli u šator zamoliti da malo stišamo. Nije nam jasno zašto jer je hala izvan šatora ogromna, valja basovi interferiraju sa slušnim aparatima.

Uglavnom, Hrvati su potvrdili svoju supremaciju na raznoraznim poljima, a jedno uopće nije iznenađenje. Naime, sutra (zapravo danas) Mihaela moderira tribinu o psovanju u fantasyju. Drago nam je da smo prepoznati kao autoriteti na tom području. Irci su nas prepoznali i na drugim područjima i doznajemo da se u Dublinu priprema generalštab za obranu od Hrvata koji "preuzimaju sve". Iako, nije nam jasno gdje je točno problem. Da je prije dvije godine netko došao u Zagreb i preuzeo Eurocon, vjerojatno se nitko od domaćih ne bi bunio, rekli bi "evo vam, nosite ga doma"!

Inače, dosad smo doznali da su Englezi panični kad se radi o "fire regulations", striktni oko nogih drugih stvari (nema sjedenja na podu u predavaoni ako nema dovoljno stolica, nema stajanja uz zid ako nema dovoljno stolica, nema kopanja nosa...) Kako kažu stručnjaci, očekuje se javno razapinjanje od strane Amerikanaca nakon kona.

Od događanja na samoj konvenciji, program je prebogat da bismo se osvrnuli makar i na deset posto pa se nećemo osvrnuti ni na što. Imate raspored na internetu, pogledajte i upotrijebite maštu. Samo da napomenemo da je u jednom trenutku, dok su na zelenoj podlozi djeca igrala Quiddich, vaš i naš Urednik uspio nagovoriti tipa koji je u drugom dijelu hale demnstrirao upravljanje letećim dronom da napravi nekoliko preleta iznad igrališta. Komentar kontrolora je bio "you're a bit naughty, eh?" Otprilike, tako nekako.

Također, nakon što smo doznali da u Dublinu neće biti konvencijskog Biltena, ponudili smo svoje rukice i prstiće te izgovore za mozgiće. Doznali smo da je jedan od visokih i širokih dužnosnika irskog fandoma panično zavapio "But they are insulting everybody! They insulted me and they LIKE me!!!" Kao varijantu smo ponudili da na Euroconu u Dublinu radimo sferakonski bilten, kako bi organizatori sa sebe skinuli odgovornost u slučaju tužbe ponekog Amerikanca koji bi u napadu nostalgije mogao zalutati u staru domaju.

Vjerojatno bi se imalo još koješta za prijaviti, ali kasno je, četvrti je dan konvencije i pomalo smo na izmaku snaga, još je jedan dan pred nama i nadamo se da ćemo nakon svega imati flashbackove i sjetiti se bar dijela svega što smo proživjeli i preživjeli.
- 01:12 - Komentari (0) - #

15.08.2014., petak

Hrvati preuzimaju Worldcon

Nešto više od 24 sata nakon službenog početka Worldcona u Londonu, sasvim je jasno: Hrvati preuzimaju stvar u svoje ruke. Ne, ne onu stvar, vi prostaci, nego... stvar, ne? Konvenciju.

Kao i svaka dobra revolucija, preuzimanje je počelo iz baze. Još tjednima prije konvencije Petra ex La Presidenta je okupirala mjesto Voditeljice Volontera (u daljnjem tekstu: VV) što je stvorilo mostobran za daljnje napredovanje. Kao rezultat, već prvog dana Worldcona Hrvati su stekli uvid u unutarnje funkcioniranje konvencije i infiltrirali se u sve ključne strukture: registracijski desk, tehnička podrška, a pod krinkom Jeftine Radne Snage iz Istočne Evrope istražili smo sve hodnike i zakutke hotela te počeli razvijati planove za totalno preuzimanje.

Da ne bi bilo zabune, sve ovo bez neke strateške primisli da Worldcon dovedemo i organiziramo u Hrvatskoj jer ovako je puno lakše i jednostavnije: netko drugi organizira infrastrukturu, a mi samo dođemo i zavladamo.

O stupnju preuzimanja kontrole najbolje svjedoči činjenica da je prije 15 minuta u volonterskom centru bilo osam osoba, od toga dvoje ne-Hrvata, dok je prije pet minuta bilo pet osoba, od čega nula ne-Hrvata. (Eto, čak ne moramo otvarati ni Jasenovac, jednostavno smo ušli tiho i pozitivnim primjerom pokazali Drugima da nemaju ovdje što raditi; ako netko želi primijetiti da je riječ o prizemnim poslovima kojih su se više zapadnjačke klase rado riješile, samo da napomenemo da je tradicija bečkih konjušara genetski utkana u hrvatsko nacionalno biće i da tako nešto ipak ne može svatko).

Također, neovisno o volonterskoj vezi, vaš i naš dragi Urednik je započeo infiltraciju u worldconski bilten (dostojnog imena "The Pidgeon Post", što je otprilike jedino što je tu dostojno, ali o tome možda kasnije, if we feel like it). Prvi posao se sastojao u vađenju vrućih primjeraka iz printera i nošenju u susjednu prostoriju na hlađenje (bez zajebancije) i s obzirom na brzinu kojim mu napreduje karijera (lokalni urednik je rekao Uredniku da se vrati oko 15h "jer će tada opet trebati nositi, a do tada su zauzeti uređivanjem, pa neka ne smeta), očekujemo da će se to dogoditi negdje sljedećeg vikenda.

Od zanimljivih zanimljivosti, napomenimo dvije djevojke iz Hrvatske koje su se pojavile na registracijskom desku i, kad su shvatile da je osoba do koje su došla Naš, ispalo je da im je ovo prva SF konvencija u životu i da im je "žao što u Hrvatskoj nema takvih stvari".

Iskreno, sad možemo i kući jer ovakav hajlajt više ništa ne može nadmašiti.

Od ostalih sitnica, spomenimo vijest iz rubrike "naše selo je spomenuto na CNN-u": na okruglom stolu o tome je li hard SF dominantno konzervativan, kao jedan od autoriteta spomenut je Darko Suvin (u kom svojstvu, potpuno je nebitno, glavno da je spomenut, pogledajte još jednom naziv rubrike). Također očekujemo gostovanje Hrvata na raznim panelima o kojima ćemo izvijestiti ako nam se bude dalo, a u međuvremenu možda prenesemo još koji nebitan trač.
- 13:24 - Komentari (0) - #

19.05.2014., ponedjeljak

Post-sFeraKonska depresija

Došao je ponedjeljak, mjehur sapunice koji nas je odvajao od ostatka svijeta je još jednom raspuknut i prisiljeni smo vratiti se među Ljude. Hvala svima koji su sudjelovali, a ovdje ćemo još pokušavati pobacati ostatake koji su se izdogađali nakon zaključenja posljednjeg broja.

Svih osam postojećih brojeva moglo bi se naći na netu tokom dana. Postoji problem s hrvatskim slovima koji ćemo možda riješiti, a ako ne, dobit ćete ih ovako,s greškom, a ako netko ima alate za pretvaranje QXD-a (Quark Xpress) u PDF, neka se javi. Zapravo, ako ne uspijemo od doma, stavit ćemo i QXD-ove na net, pa si ih skidajte.

* * *


Na BILTENskom debriefingu, Jura (bivši Mali od Biltena, raspisuje se natječaj za novu titulu) i Urednik sjede malo dalje od ostalih.
Jura: "Znaš, prije ovog SFeraKona sam čuo da neki tvoj nadimak čitaju 'Izit-PEJN'."
Urednik: "Dobro, i?"
Jura: "Pa, sad kad sam te upoznao, mislim da nisi 'pejn'."
Urednik: "A, okej. Hvala."
Jura: "Ti si mucica."

Urednik BILTENa oštro osuđuje ovaj grubi napad na vlastiti autoritet i reputaciju, te želi decidirano izjaviti da o nikakvoj "mucici" ne može biti riječ. Ovdje govorimo o bespoštednoj zvijeri koja verbalnim očnjacima trga svoje intelektualne (a pogotovo one manje intelektualne) protivnike na figurativne komadiće, a tekstovi u kojima se obavlja to javno čerečenje treba označiti oznakom PG-25 kako bi se mlađe generacije poštedjele trauma koje bi ih mogle pratiti kroz cijeli život.

* * *


Pri kraju glavnog dijela čišćenja, taman prije nego što treba početi službeni afterparty:
Izitpajn: "Hoće li biti kakav pozdravni zakjljučni govor, Petra ili Mirko?"
Monika: "Hoće, hoće! Petra će održati... A možeš i ti, tako da se svi možemo uključiti u razgovor!"

* * *


Već tko zna koju godinu za redom, sFeraKonski afterparty je kidnapiran agonijom zvanom "Psihijatar" koja predstavlja anihilaciju svega intelektualnog i vjerojatno je zamišljena da ljudi zaborave kako su izgledala prethodna tri dana i da, umjesto tuge, postanu sretni što je sve napokon gotovo.
- 15:49 - Komentari (1) - #

02.05.2014., petak

Čuvaj se desne ruke... ne... čuvaj se trik-pitanja

Dakle, tko nije primijetio, na sFeraKonskom sajtu je postavljen kviz. Jedno pitanje je tipično debiltensko. Htjeli bismo samo upozoriti na jednu sitnicu:

The Owls Are Not What They Seem!

You have been warmed!

Upotrijebite glavu.

Hm... okej, zanemarite ovo zadnje...
- 22:51 - Komentari (1) - #

27.03.2014., četvrtak

*tup* *tup*... jel radi ovo? Halo? Jedan, dva, jedan, dva... Radi? Okej, ajmo.


DRAGA NACIJO!

Poštovani dvoje-troje i svi ostali,

Evo nas. Hibernacija je uspješno završena, sve moždane stanice preživjele zimski san (šansa odumiranja je 33% dakle bilo je vjerojatnije da će ta jedna stanica preživjeti nego da će krepati, iako, nikad se ne zna).

I ne samo da nas evo! Inspirirani jednom večeri na Jubitou, dođosmo na ideju organiziranja jednog događaja na SFeraKonu kojemu će BILTEN biti medijski pokrovitelj. Te prijavismo! Nećemo još otkriti o čemu se radi, ali ćemo svakako otkriti da je prijava zaprimljena i da je sFeraKonska organizacija odgovorila na naš dopis. Odgovor prenosimo u cijelosti.

Cijenjeni sudioniče programa,

javljamo Vam da smo zaprimili Vašu prijavu za sudjelovanje u programu
SFeraKona 2015.
Čujemo se naknadno prilikom slaganja rasporeda predavanja, uzeli smo
srijedu u večernjem terminu svakako u obzir.


hvala još jednom, srdačan pozdrav,

- 22:25 - Komentari (1) - #

26.03.2014., srijeda

Voč dis spejs

Nou, sirijusli, voč dis spejs...
- 10:40 - Komentari (1) - #








Nikada tako velika skupina ljudi nije dugovala tako puno uvreda tako malom broju pojedinaca kao što je hrvatski fandom dugovao BILTENU.
Winston Churchill

Smetenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i, jednostavno, prodane duše.
Dr. Franjo Tuđman

Uskoro će biti objavljena sva imena i želim da vam kažem da će oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu, radi ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije, biti kažnjeni i biti uhapšeni. (...) Ne čujem dobro... Ne čujem dobro to što od mene zahtevate... Ali mi ćemo uhapsiti sve koji su odgovorni, uključujući i one koji su se poslužili BILTENOM. U ime rukovodstva Socijalističke Republike ja vam to garantujem!
Slobodan Milošević

I oni na istoku i ovi na zapadu treba da budu načistu sa time da mi ne skrećemo sa toga puta u svojoj politici koga smo sebi prokrčili, to jest da imamo svoj sopstveni BILTEN, da smjelo kažemo šta je pravilno na ovoj strani, a šta nije i šta je pravilno na onoj strani i šta nije. Treba da bude jasno svakome da mi ne možemo biti ničiji privjesak za ničiju politiku da imamo mi svoje gledište da znamo oceniti šta je pravilno, a šta nije pravilno...
Josip Broz - Tito

sranje od bloga koji je ionako samo ispucavanje privremenih frustracija zbog sitnog kurca ili gljivične upale hemeroida (...) sprdnja i trošenje viška vremena poslje drkanja (...) feminiziran, latentni homoseksualac (...) voli pratiti stvari iz sjene i onda pljuvati, jer nema jaja doći direktno, pa se skriva (...) gadno se nekome zavlači u dupe, pitam se zašto kad ga ni oni ne jebu ni 5% (...) svake godine obilazi oko naseg shanka a nikako da dobije kulena ili rakije, a možda je od nekoga i macolu popio (...) likovi su totalni kreteni (...) Mislim treba imati poprilično petlje da dođeš na 'kon' gdje su poneki ljudi završavali s vrećama na glavi u gepeku i bili voženi preko Drave u minsko polje. Svjedok.
članovi osječkog SF-kluba Gaia